NedoSanjani Snovi Moje Mladosti

Nisam zeljela da me zivot,godine,iskustvo,ljudi promjenu...
Ipak se to desilo,ne sjecam se kada ni zbog cega...
Ali znam da ja vise nisam ja,ili sam neka nova verzija sebe koju treba da upoznam...A meni se neda,iskreno nemam zelju da upoznajem ovu ozbiljnu,tmurnu nekako odraslu sebe.
Zeeeeeelim sebe,onu staru sebe,kojoj vrijeme,ljudi iskustva nisu mogli nista,eh nju zelim sada i zauvijek...
Ona mi je u crnim danima,davala nadu,izvlacila najbolje iz mene..
Ona mi je cinila ono nemoguce mogucim,ona je bila oslonac u svojoj ovoj buri zivota moga...
I zato odbijam da postanem neko drugi,da me zivot promjeni...
Ona je ta koja voli kisu,koja u pisanju nadje spas...ona je ta koja me cinila srecnom...i zato zelim i dalje da budem ona...
I dok se gledam u ogledalu,nada je i dalje tu jer preko puta sebe vidim nju...Onu koji volim...Zauvijek ce biti tu.

 Divna je spoznaja da postojis.
Zahvaljujem Mu sto mi je dao da vidim ocima tvoje duse,da naslutim toplinu njenu i da na kratko osjetim da si moj i da si uvijek bio i bices,jer dusa je jedna a samo su tijela dva.
U svakom mom trenu si,u svakoj misli,u svakom drhtaju,u svakoj zelji u umoru na kraju dugog dana...u meni si beskonacno.
I sama mi dusa tjesna,u njoj se sudaraju sve moje zelje silinom svojom.
Pokidacu te okove samoce,spusticu zastore da ugase krik minulih godina,da zamre muk dugih lutanja,da nestanu svi jecaji zatobljeni u grudima.
Pruzit cu ti ruke da njeznost svojih obraza polozis na njima i ostavis u njima sve suze sto ti umor dusi daju.
Neka tvoja krila iz okrilja mog polete novom snagom,u nove visine ljubavi.
Jer jednom se uistinu voli,jednom se voli,a to je onda kada ti druga strana postane bitnija od sebe same.Kad vise ne vidis nista cak i ono sto dodirujes,nije bitna bol.
Jer sretna sam i sto je on sretan s nekom drugom,jer njegova sreca moju uvecava.
Idi ljubavi,idi tvoja sreca mene nece boljeti.

Ne mogu da budem nezadovoljna...
Ne mogu da dopustim da proslost unisti svaki moj trud u sadasnjosti.
Proklet bio ti i tvoje zelene oci...
Da mi je naci osobu koja voli kao ja,da je pitam kako ona zivi...
Kako uspjeva iz dana u dan,smijati se,veseliti a iznutra umirati
Jer onog kog najvise volim nije tu,nije moj,a najvise me boli sto nikad i nije bio...

Kad je tata umro,tad je zemlji tijelo prign'o,al' je dušu Bogu dign'o.
Njegove se oči dobre zaklopiše,a u nebo Bogu anđeli ga odnesoše.
Tvoje dobre oči zemlja je prekrila,moje malo srce u tugu zavila.
Tebe više nema dragi oče moj,moje malo srce za Tobom još rida i jer Tebe nema
srce mi se kida.Mnogo puta mislim,da ćeš opet doći i da će moja tuga u nepovrat proći.Al ja još čekam povratak Tvoj,a Tebe natrag nema dragi tata moj.

30.05.1959-16.08.1993

Bacam sve godine,sve vrijeme,sav trud...
Bacam sebe,bacam uspomene...
Bacam sve sto imam i nemam...
Odlazim u svijet gdje mi nista nije potrebno...
Odlazim gdje ce svaka godina nesto znaciti,gdje ljubav nece uzalud biti bacena...
Da li je moj put pravi??
Da li cu imati potrebu pobjeci opet??
Da li je to moja navika??

Nekad jednostavno osjecam da stojim...
Dok se drugi ljudi oko mene krecu,u ocima im vidim neki cilj...
Ja stojim...
I pitam se po ko zna koji put,sta cekam???

Sjecam se kako sam bila odlucna,kada sam rekla da necu ponovo pasti u zamku zelenih ociju.
Govorila sam sebi danima da sam postala jaca,da sam postala hladna na svaki pogled,na svaki dodir tvoj..
Danas mi je rodjendan godina vise od kako brojim poraze,i pred svaki rodjendan se vratim tebi poljuljam samopouzdanje i padnem na mjesto gdje smo se voljeli...
Zar da danas na dan mog rodjendana ja moram da krenem sve ispocetka i da ove duge dvije godine kao oporavak jednostavno posaljem zaboravu.
Bila sam nekad snaznija,bila sam nekad i odlucnija...Mislila sam svijet ce stati kada su tvoje ruke prestale da me grle...
Mislila sam svaki ce korak pogresan biti kada pocnem da idem bez tebe...

Sretan mi rodjendan,pocinjemo sve ispocetka...
Dokad???

 Ponekad...samo ponekad...pozelim da poljubim te.
Da s tobom budem ponovo ona curica koja vjeruje u tebe,koja vjeruje u nas...
Da dan traje vjecnost u kojem sam vjerovala da zelene oci samo mene vole.
Taj jedan dan,ponekad kao vjetar lagano ispliva na povrsinu mojih osjecanja,onda shvatim da nisi vrijedan ni minute zivota mog.
Brzo pokopam tu misao duboko u sjecanja,gdje joj je i mjesto,jer ja vise nisam ona curica koja vjeruje u tebe,koja vjeruje u nas.
A,ti...eh ti si prica za sebe.
I onda ponovo ucim da hodam,gdje koraci nenose tvoje ime.
Ucim ponovo da disem,a da svaki uzdah nije namjenjen tebi.
I ucim ponovo da vjerujem,da vjerujem u nesto poslje tebe,i da ta vjera nema tvojih lazi u sebi.
Ucim da prastam,da jednog dana mogu ti reci: "Oprastam ti sve,i nikada vise nezaboravljam greske tvoje".

Opet sam te trazila u nekim mracnim prostorijama,gdje tutnje tudje proslosti.
U nekim drugim ljudima,koji ti ni po cemu ne slice.Na tudjim dlanovima,u praznim pogledima,na pijanim usnama umisljenih muskaraca.
I nigdje te nema.
Tvoja tisina pise duga pisma,i tvoja odsutnost nema svoje ime.Sa druge strane razuma,jos uvijek dolutas sanjiv i djetinjasto zanesen djevojkama koje nepoznaju te kao ja.Ostavis otiske prstiju izguzvanu postelju i par stihova..Da ne zaboravim i nikad seni ne oprostim sto te sa svakim zalaskom sunca predajem drugoj.
Tebe koji si dan i noc,i onaj san koji se ceka zivotima uzastopno.

 Ponovo oblacim odjelo moje slabosti.
Trazim te svaki dan po hiljadu puta,a znam da te nema..bar ne za mene...
Odlazim uvijek sigurnim koracima u proslost da udisem ono srece sto smo imali...
Ali,sta cu kada je potrosim??
Mi vise ne postojimo,odakle da nadjem snagu da te i dalje volim...
A,da potrebno je mnogo snage voljeti te.voljeti a nemati te...
Tesko je objasniti koliko sam umorna,iscrpljenja voleci tebe...
Ali,ja ne prestajem...ja uporno i dalje trazim samo tebe...
Bolest?
Ludilo?
Vise nisam sigurna,da li sam normalna...
Ne mogu da zamislim da neko jos postoji kao ja,da voli uprkos vremenu koje te nosi daleko od mene...
Ah,tako si daleko,da me svaki dodir na sadasnjost boli...
Ako sutra umrem,znaj da si mi nestao u proslosti,i da nisam imala vise cime da se hranim...
Boze,koliko apsurdni ideja mi pada na pamet...
Da te otmem i protiv tvoje volje drzim uz sebe...
Ludost...

Neka si ti meni srecan s njom,na kraju je ipak razum pobjedio...
Bar danas kada sam vodila jos jednu bitku sa sobom...

Zauvijek AnDjeoTuGe