Idi ljubavi idi i nemoj zaliti...
Divna je spoznaja da postojis.
Zahvaljujem Mu sto mi je dao da vidim ocima tvoje duse,da naslutim toplinu njenu i da na kratko osjetim da si moj i da si uvijek bio i bices,jer dusa je jedna a samo su tijela dva.
U svakom mom trenu si,u svakoj misli,u svakom drhtaju,u svakoj zelji u umoru na kraju dugog dana...u meni si beskonacno.
I sama mi dusa tjesna,u njoj se sudaraju sve moje zelje silinom svojom.
Pokidacu te okove samoce,spusticu zastore da ugase krik minulih godina,da zamre muk dugih lutanja,da nestanu svi jecaji zatobljeni u grudima.
Pruzit cu ti ruke da njeznost svojih obraza polozis na njima i ostavis u njima sve suze sto ti umor dusi daju.
Neka tvoja krila iz okrilja mog polete novom snagom,u nove visine ljubavi.
Jer jednom se uistinu voli,jednom se voli,a to je onda kada ti druga strana postane bitnija od sebe same.Kad vise ne vidis nista cak i ono sto dodirujes,nije bitna bol.
Jer sretna sam i sto je on sretan s nekom drugom,jer njegova sreca moju uvecava.
Idi ljubavi,idi tvoja sreca mene nece boljeti.
S njim imam sve.A,ipak me zaboli sve kad pomislim na tebe. U trenutku slabosti,priznah mu kako te jos uvijek volim,a on,on je i dalje tu bori se za obadvoje. I da sve je ono sto sam zeljela da budes ti,ali i dalje on nije ti. A,toliko je vremena proslo,tako dugo nisam spojila usne sa tvojima,a srcu je nase vrijeme nepoznato. Ono koraca sporo,cuvajuci me u proslosti s tobom.