I sve te dane koje sam provela cekajuci da dodje taj osjecaj sigurnosti,znala sam negdje u dubini duse da nikada nece doci. Previse sam ostarila da vjerujem u bajke,previse da vjerujem u necija obecanja i isprazne rijeci. I svakako sam previse dopustila,cim sam te pustila u svoje srce nakon svih godina cekanja i sanjanja nedosanjanih…

Nastavi čitanje →

16.12.2007

Bila sam tu i prije,taj osjecaj mi je dobro poznat. Kao u filmu kad pritisnes pauzu i gledaš samo jedan trenutak,osjetis jednu emociju i drzis je čvrsto.Ti i ja,na bijelom platnu dvije mrlje,traze se Ti i ja,tesko je ponovo staviti te u recenicu,tebe divnog,s najljepsim osmijehom. Ah,i nakon toliko godina kada te vidim osjetim leptirice…

Nastavi čitanje →

15.06.2016

Kako divan dan,sastaviti proslost i sadasnjost,sastaviti dvije polovice davno izgubljene duse. Boze bilo ih je predivno vidjeti. Odavno nisam osjetila poskakovanje srca,kako je divno biti potpuno ziv…ah zasto zivot mora biti toliko komplikovan??? I taj prizor zauvijek ce mi ostati urezan u srcu poput trajne tetovaze. Njih dvojica jedan pored druogog,dva osmijeha koja mi ispunjavaju…

Nastavi čitanje →

Moj svijet jos uvijek ima lijepe boje….

Trudim se da ga drzim cvrsto,nedam mu da pobjegne. Ako ode,ako zauvjek ode ostajem izgubljena u ovom okrutnom svijetu. Jer sta sam onda ako izgubim najvrijedniji dio sebe,bicu olupina,samo prazna skoljka na povrsini ovog bezosjecajnog svijeta.Zato ga drzim,cvrsto ga drzim,ali tesko je kada svaki korak cini te daljim od njega….ali ne gubim nadu…to dijete u…

Nastavi čitanje →

Gdje je smisao….ma nema ga…

Ma pusti pricu ne kosta svaki pogresan korak,mene je moj svaki dobro osvjestio,lupio o zemlju i dao doznanja kako svaki sljedeci korak moram dobro promisliti.Jer iskreno umorna sam od udaranja u zid,praveci se nekom super jakom zenom,glumeci neunistivu…ma daj nisam ja to. Ponekad stisnem jako zube,ugrizem dusu,srcu puknem samar ajde idemo dalje.Ali ni to nemogu…

Nastavi čitanje →

tick tack

U zivotu najgora spoznaja je da sam razocarala samu sebe. Boljelo me je to sto nakon toliko vremena nisam upoznala pravog tebe,sada me tek jos vise boli sto ne znam ni samu sebe. Toliko besani noci u razmisljanu o djelima koje sam uradila,o zeljama koje sam imala misleci naivno da jedino i iskreno poznam sebe……

Nastavi čitanje →

10 godina mojh nedosanjanih snova.

Odavno nisam imala hrabrosti sjesti uhvatiti golim rukama svoje misli, i prenjeti ih na papir.Ah,Bože zar je toliko vremena prošlo?! Kad pogledam stare misli,osjecanja shvatam da se mnogo toga promjenilo,toliko sam odrasla…toliko toga dozivjela. Toliko padova,bola,razocarenja. Ali sva moja pisanja su ovdje,zabiljezena i nakon 10godina sve svoje promjene imam zapisane na svojim nedosanjanim snovima.

Nastavi čitanje →